Dragi prijatelji, večeras ćemo razgovarati o jednom slučaju koji se dogodio 2006. godine u gradu Kalinovica, blizu Samobora, u Republici Hrvatskoj. Nalazi se samo oko 30 km udaljen od centra Zagreba. Ovo je događaj koji je potresao javnost u cijeloj Hrvatskoj i regiji. I ovaj događaj je dugo pisao i ne smije biti zaboravljen.
Obitelj Antunović koja potječe iz Zapadne Bosne, točnije iz okolice grada Jajca, je domaćin i glava kuće Dragan Antunović, 46 godina. On ima suprugu Anđu Antunović, koja ima 43 godine. I oboje imaju troje djece. Najstarija kći Michelle tada je imala 21 godinu, Adrian je bio srednje dijete. Adrian je rođen u Jajcu 1989. godine. I najmlađi Marin ima 12 godina. Nakon rata koji se dogodio na području bivše Jugoslavije, obitelj Antunović preselila se u okolicu Samobora, točnije u grad Kalinovica. I tamo su počeli živjeti. Budući da se rat nije smirio tako brzo, obitelj Antunović ostala je i živjela u Berlinu gotovo 13 godina. Tamo je mladi Adrian počeo trenirati za poznati klub koji je iznjedrio velike talente u nogometu. I smatran je obećavajućim dječakom. Obitelj Antunović bila je posebno ponosna na njega, a naravno najviše otac Dragan bio je najponosniji. Trenutno su svi zajedno otišli, Dragan i supruga Anđa, kao i djeca. Najmlađi Marin, koji ima 12 godina, rođen je u Berlinu. U to vrijeme obitelj Antunović živjela je između Njemačke i Hrvatske. A sredinom 2006. godine Dragan Antunović stigao je u Kalinovića sa svojom obitelji. Odlučili su ostati tamo dulje vrijeme. A njihov sin Adrian, koji igra za Union Berlin, ostaje u Berlinu. I njegova starija kći, koja ima 21 godinu, također tamo živi. Tamo je radila i živjela s bratom. Dragan sam nije planirao ostati dugo. Želio je obaviti neke poslove u kući, neke papire koje su svi trebali imati. I da se svi zajedno vrate u Berlin. Jer su se nadali da će u Berlinu pronaći bolji posao zahvaljujući Union Berlinu, što bi sigurno bilo slučaj. Jer je Adrian u to vrijeme bio smatran najvećim talentom tog kluba. I baš u tom trenutku, početkom prosinca 2006. godine, primio je poziv iz juniorske reprezentacije Hrvatske da počne pripremati juniorsku reprezentaciju početkom siječnja, točnije 3. siječnja. I naravno, otac Dragan bio je vrlo ponosan na to. Nisu mogli dočekati trenutak kada će njihov Adrian otići na pripreme za hrvatsku juniorsku reprezentaciju. I bio je oduševljen. Odlučio je organizirati veliki tulum dočeka Nove godine jer je puno očekivao od te 2007. godine koja dolazi. I želio je okupiti veliki broj članova svoje obitelji Antunović za doček Nove godine. I veselo ga proslaviti s njima i obavijestiti ih da njihov sin odlazi za tri dana na pripreme s hrvatskom juniorskom reprezentacijom. I naravno, supruga Anđa ga je podržala u ovom nastojanju. Bila je sretna. Ali u to vrijeme, Zagorka Jurić, Anđina sestra, stara 41 godinu, također je živjela u njihovoj kući. Zagorka Jurić udala se za gospodina Jurića i imala dvije kćeri, stariju Ivanu, koja ima 21 godinu i živi i radi u Dalmaciji, i mlađu Andreu, koja ima 10 godina. Nažalost, u proljeće 2006. godine Zagorka je postala udovica. Njen suprug, gospodin Jurić, preminuo je. I općenito u selu, kada mlada žena postane udovica, postaje predmet interesa samaca, tj. muškaraca poput Lola i Bekrija, koji nisu oženjeni. I naravno, neki oženjeni ljudi. Nažalost, Zagorka je odabrala Nenada Popovića, Nene, kao emocionalnog partnera. Flertirao je s njom dolazeći i pomažući joj u nekim muškim poslovima, kao što su rezanje i cijepanje drva, popravka nečega u kući. I budući da joj je očito nedostajala ruka muškarca da se brine o kućanskim poslovima, prihvatila je njegovo udvaranje. I te vruće ljetne godine 2006. započinje njihova emotivna veza. Nenad Popović, poznat kao Neno, tada je imao 35 godina i bivši je veteran hrvatskog rata. Čak je bio ranjen tijekom rata. Navodno ga je ozlijedio udarac granate. Također je izgubio sluh na lijevom uhu. Inače, prije rata, Neno je radio za svog rođaka. A nakon rata nije ništa radio. Dobivao je neku socijalnu pomoć. I imao je određeni prihod koji su dobivali hrvatski branitelji. Neno je ušao u vezu s Zagorkom s puno emocija, kao da nikada prije nije imao djevojku. Zaljubio se u Zagorku kao pravi tinejdžer. I tako se ponašao. Na početku je bio ljubazan prema Andrei. Ona je to primijetila. Jer na početku je jako patila zbog svog oca. A onda je zaključila da je ovaj mladić zapravo “dobra duša” kako ga je ocijenila kao dijete. U stvari, nije ga mogla drugačije ocijeniti jer je prethodno bio ljubazan prema njoj, jer je živio u susjedstvu. Sada joj je počeo kupovati čokolade, razgovarati s njom kao što se razgovara u školi itd. Međutim, njegovo se ponašanje naglo promijenilo toga ljeta, vjerojatno zbog prevelike ljubomore koju je osjećao otkako je bio u vezi s Zagorkom. Počeo je zlostavljati tu ženu, vjerojatno jer je čuo razne priče na tim seljačkim zabavama o mnogim potencijalnim “lovcima na udovice” koji su imali Zagorku na oku. Morao je postati vrlo ljubomoran. I vjerovao je svakoj priči iz sela. Zagorka je pravila velike probleme. Nije čak ni birao mjesto ili trenutak kada će napraviti scenu ili incident ljubomore. Uopće ga nije zanimalo to što je majka, ima dvoje djece i možda je udovica hrvatskog branitelja. I nije razumio svoje obveze. Vjerovao je da bi se trebala posvetiti samo njemu. I sada, ako se slavi neki vjerski blagdan u dvorištu crkve i Zagorka tamo je s društvom, malo opuštenija, pričajući, smijući se ili… Ona se jednostavno normalno ponaša. Sretno kao osoba treba biti na praznik. Nakon svega, i njen je najmlađi sin Marin bio član Kulturno-umjetničkog društva. I često je nastupala tijekom tih proslava. I Zagorka, kao i sve ostale majke čija djeca plešu folklornu glazbu, promatrala je svoje dijete i ostalu djecu. I ponašala se kao i svaka druga majka. A onda komentiraju kako je mala djevojčica počešljana, kako ima lijepe pletenice, kako joj je majka kupila nove lakirane cipele, kako sve izgleda kako treba. I svi su bili sretni i uzbuđeni. I tada, odjednom, Neno ulazi bijesan jer je vidio svog emocionalnog partnera kako se smije s drugim ženama. I odmah postaje paranoičan da pričaju o ljubavnoj priči, da se predlažu jedni drugima kao ljubavnici, prijatelji. I onda trči, hvata je za kosu i povlači na stranu. I svi su bili šokirani. I vrijeđao ju je pred svima. Vrijeđao me imenima. A na proslavi Kruha, kako se to popularno kaže u tom kraju, to je zapravo naziv za proslavu. Dok se predstava odvijala, zamislite da vadi nož i stavlja ga pod Zagorkin vrat. Naravno, netko je pozvao policiju. Čak je i Neno dobio prijavu, kaznenu prijavu policiji zbog tog nasilnog ponašanja. Zagorka je bila prestrašena i uplašena njegovim ponašanjem do kraja dana. Pokušala je umiriti situaciju. Nisu podigli nikakvu protivnjavu protiv njega. Čak nije htjela biti dio optužbe protiv njega. Ali policija je automatski podnijela izvješće jer je prekršio javni red i mir. I na kraju je napao Zagorku nožem. A Andrea je to sve promatrala. I kako je kasnije rekla svojim prijateljima, od tog trenutka je smrzla ujaka Nena. Tako ga je zamrznula da čak više nije htjela prihvaćati čokoladice od njega. Suosjećala je s njim, kako je sama rekla. Kuhala ga je jer je dobila dojam da je bio ljubazan prema njenoj majci, Zagorki. I bila je sretna kad bi joj kupio “slatko srce” ili čokoladu. Međutim, nakon tog incidenta, kad je vidjela da Neno stavlja nož pod Zagorkin vrat. I kad je Andrea vidjela suze na licu svoje majke, nije mogla izbaciti tu scenu iz glave. I zamrzila je tog čovjeka. I rekla je svojoj majci: “Mama, moraš napustiti tog čovjeka, jer će sigurno na kraju ubiti tebe.” Naravno, mala Andrea nije znala da će samo mjesec dana kasnije Neno čekati Zagorku dok se vraća iz trgovine i poziva je u svoj automobil. Odvozi je izvan sela do nekog grmlja i vezuje je za upravljač. A onda je pretukao dok nije izgubila svijest kako bi priznala da ima ljubavnika. Naravno, sirota žena, što bi trebala priznati kada nema ljubavnika. I sada ne razumijem zašto Zagorka odmah nije otišla u hitnu pomoć i prijavila da ju je njen emocionalni partner Nenad Popović, također poznat kao Neno, pretukao. A onda bi obično hitne službe, naravno, automatski pozvale policiju. I trebali su uhititi Nena, a vjerojatno bi pretražili i njegovu kuću. Međutim, pretpostavljam da ju je Neno prijetio da će ubiti njene kćeri, ne samo malu Andreu nego i stariju Ivanu. Rekao joj je na isti način: “Znam vrlo dobro gdje živi na obali i pronaći ću je. I platit ćeš cijenu za to.” Možete samo zamisliti kako se Zagorka tada osjećala i što je mislila. Naravno, ratna sjećanja nisu je napustila. Znala je da je sudjelovao u ratu. I jako dobro je znala da ima čitav arsenal oružja. A sam Neno, kako bi je uplašio, ispričao joj je strašne priče koje je navodno radio tijekom rata u “Rambu” stilu. Bilo da je to istina ili ne, samo Neno je znao. Zagorka je vjerovala njegovim pričama. I bila je prestrašena. Čak joj je ispričala svojoj sestri Anji, koja se, naravno, povjerila svom suprugu Draganu kao domaćinu i kao normalan suprug. I rekao je: “Idi, on nema hrabrosti učiniti ništa trenutno. Upoznat ću ga svaki put kad ga sretnem da neću izmišljati priču o tome kako sam ljuta na nešto i želim razjasniti nešto s njim. Zagorka, nemoj mu davati više razloga… Kad odemo u Berlin, pronaći ćemo ti i posao tamo. ” Naravno, nakon što je Dragan izašao iz sobe, sestra Anđa je nastavila priču na ženski način. Rekla je: “Zagorka, još si mlada i lijepa žena. Kada odemo u Berlin i kada nađemo nove dobre poslove zahvaljujući Union Berlinu, kako su nam obećali, budite sigurni da ćemo vas sve uzeti sa sobom. I bit ćete sretni tamo. Jer znam da ima puno naših ljudi koji su samci. Uspješni su jer naporno rade. I bit će presretni da se ožene ženom iz svoje zemlje, a ti im se sviđaš, lijepa i plava. A ti si prava domaćica, znaš sve napraviti. To je najvažnija stvar za njih. Jer kada imaju ženu iz svoje regije, osjećaju se bliže svojoj obitelji.” Naravno, nakon takve priče sestra Zagorka je dobila novu snagu i novu volju za životom. Vjerovala je da će dan odlaska u Berlin doći vrlo brzo. I bila je oduševljena kada je saznala da mladi Adrian dolazi za Božić, ne da provede praznike u rodnoj zemlji i sa svojim roditeljima, već na poziv hrvatske nogometne reprezentacije. I osjećala je određenu sigurnost i zaštitu u ovom dolasku. I kada je mladi Adrian stigao kod Zagorke 24. prosinca, oko 13 sati, njen je srce bilo veliko kao Afrika. I bila je oduševljena. Plakala je od sreće. Poljubila je svog rođaka i rekla mu: “Adriane, ti si tako lijep i velik. Adrian, ti si pravi Bosanac.” I naravno, prije nego što je Adrian stigao, njegova majka Anđa i teta Zagorka poduzeli su sve mjere kako bi pripremile pravi božićni stol. Za Badnje veče i naravno sutradan za Božić. Sve su dobro pripremili. Dragan, kao pravi domaćin, pripremio je dobro i pravo božićno pečenje, što znači pečenje slastica. A žene su pripremile 20 vrsta božićnih kolača. I kada su sestre završile sve pripreme za hranu za sutradan, naravno da su se počele oblačiti za posebnu prigodu svi članovi kuće kako bi otišli u crkvu, kao što je običaj za vrijeme božićnih blagdana, da bi tamo dočekali Božić. Na večernjoj misi, ti su kolači i božićni kolači. I smijala se sama, pa govorim o Marinu, koji ima 12 godina, i njegovoj sestri teta Andrei. U tom trenutku čulo se pucanje. Na početku nisu shvatili što se stvarno događa. Prozor je pukao i domaćin Dragan je pao jecajući. I tada, dok su svi još uvijek šokirani gledali Dragana na podu, krvavog i ranjenog, koji sam ne zna što mu se dogodilo, Neno se pojavljuje na vratima kuće obitelji Antunović, vojnički naoružan. To je izgledalo kao Rambo. U rukama je držao automatsku pušku i oko struka je imao vojnički pojas. I imao je vojni signalni pištolj spremljen kao futrola koju je Neno prepravio da izbacuje streljačke metke. Također je posjedovao dvije čučavac granate. Kada je ušao, dok su svi još uvijek osupnuti gledali, odmah je pucao na svoju emocionalnu partnericu Zagorku. Pucao joj je nekoliko puta. Pogodio ju je u prsa i vrat. I pala je na pod. I tada, dok Neno još uvijek drži cijev uperenu prema svom bivšem emocionalnom partneru, Anja, iznenađena, otvara vrata ostave i strahuje, odguruje svog sina Adriana unutra i zatvara vrata. Okreće se i viče: “Gdje je Marin?” tražeći najmlađeg Marina. Naravno, u sobi je bilo vike i vrištanja. I pogled mu se susreo s pogledom ubojice. Gledao je Nena ravno u oči i rekao mu: “Molim te, nemoj nas ubiti.” Međutim, njene molbe nisu uopće doprle do uma ovog ludog čovjeka. Ne znam je li ta kontuzija iz rata bila uzrok tome? Ili jednostavno nije čuo ništa zbog adrenalina i želje za ubojstvom? Jednostavno je okrenuo cijev prema prsima nesretne Anje i pucao joj nekoliko puta. Pala je mrtva na licu mjesta. A njena glava pala je na ulaz u tu ostavu, zapravo, kako se tamo kaže ostava. Vrata ostave su otvorila mlada Andrea. Izašla je, odmah kleknula pored svoje mrtve majke, podigla joj glavu i tada je ispustila svoj posljednji dah. To je bila stvarna scena iz filma koja se, mogu slobodno reći, rijetko viđa na filmskom platnu. I sada, u tom trenutku, Adrian držeći svoju mrtvu majku u naručju podiže pogled i oči mu se susreću s pogledom ubojice. Gleda Nena ravno u oči. I sada, u tom trenutku, Neno se dvoumi hoće li pucati u Adriana ili ne. I dok razmišlja treba li podići pušku i ubiti mladića, čuje glasove i shvaća da je Dragan još uvijek živ i da, iako teško ranjen, na neki način pokušava ustati i zaštititi svoju obitelj. Neno odlazi, prilazi mu i puca mu nekoliko puta u glavu i leđa. Ubija nesretnog domaćina Dragana Antunovića. A kada je ubio nesretnog Dragana, vraća se, prolazi pokraj mrtve Anje i nesretnog Adriana, prilazi tijelu svog bivšeg emocionalnog partnera Zagorke i glasno viče: “Sada me voliš? Mene sada? I čuješ li me?” Tada, dok je vikao, nije primijetio da je mala djevojčica Zagorka, starosti samo 10 godina, upravo istrčala iz kuće. Plakala je i očajnički trčala u susjednu kuću i jednostavno ponavljala: “Moja mama je mrtva. Moja mama je mrtva. Moj susjed Neno ju je ubio. Moja mama je mrtva.” Susjed je već čuo pucnjeve. Podiže telefon i zove policiju. A u međuvremenu, lud Neno otvara vrata kupaonice nogom, ulazi unutra i puca jedan hitac u plinski bojler. Vjerojatno je mislio da će sve eksplodirati sada. Pretpostavljam da je planirao završiti svoj život na taj način. Srećom, nije bilo eksplozije. A onda ovaj luđak iz svog pojasa izvlači ručnu granatu, skida osigurač i stavlja je ispod bojlera. Izlazi iz kupaonice i čuje se stravična detonacija. Bomba je eksplodirala, ali ni tada nije uništila bojler. Jer Neno, čak i ako je bivši borac, vjerojatno ne zna da su te bombe ovog tipa usmjerene. Upravo ta bomba M57, nazvana kashikara, nije ofenzivna, već defenzivna samonavođena bomba. Snaga njenog eksplozija vjerojatno se usmjerila prema zemlji, a srećom bojler nije bio oštećen od detonacije. A onda je Neno razočaran, budući da ovaj put nije bilo eksplozije koja bi uništila cijelu kuću, izvadio drugu bombu iz pojasa, uklonio osigurač i bacio je u dnevnu sobu gdje su bili još uvijek mladi Adrian i mali Marin. Srećom, ta bomba nije eksplodirala. A zatim, razočaran Neno vadi pištolj za signalizaciju iz pojasa i izvršava samoubojstvo pred prestravljenom i uplašenom djecom. Pada. Ali tada, djeca su bila uplašena, kao što je sam Marin kasnije rekao, nisu mogli vjerovati je li doista mrtav ili samo glumi. Dijete po dijete. Ono što se dogodilo tog dana, možda su svi mislili da je sada napravio zamku kako bi ustali i ponovno ih počeo pucati. Međutim, brzo su se čuli sirene policije i hitne službe. Policija je stigla, provela istragu. Utvrđeno je da se dogodio pokolj u kući u kojem su ubijene tri osobe, zapravo dvije žene i jedan muškarac. I ubojica se ubio kao četvrta žrtva. Djeca su bila nepovrijeđena, osim što su, naravno, bila šokirana, prestrašena i, naravno, tužna zbog smrti svojih najbližih. Adriana su pronašli kako drži glavu svoje mrtve majke na koljenima. Policija je provela tu istragu. Javnost je bila zgrožena i šokirana onim što se dogodilo na Badnju večer oko 18 sati u selu Kalinovica. I o tome se dugo govorilo. I naravno, taj slučaj ne smije nikada biti zaboravljen. Žrtve Antunović i Zagorka Jurić sahranjene su nekoliko dana kasnije u Markovom polju. To su bile tužne sprovode. Cijela obitelj je došla. Istoga dana su Antunovići, bračni par Dragan i Anđa, sahranjeni. A sprovodi njihove sestre, tj. križanja Zagorke Jurić, održani su odmah. Antunovići su pokopani u obiteljskom grobu. A Zagorka Jurić pokopana je tik do njih. Gotovo cijela regija došla je ispratiti ih na drugi svijet. Svi su plakali. I ti su sprovodi bili vrlo, vrlo tužni jer su sahranjeni tri mladih ljudi koji su bili monstruozno ubijeni na najljepši kršćanski blagdan. Također, svi su gledali kako mala djeca i mladi ljudi pozdravljaju svoje roditelje. Antunovići su ostavili iza sebe troje djece: svoju kći Michelle, koja je došla iz Berlina za sprovode čim je čula za ovaj strašan događaj, mladog Adriana, 17-godišnjeg mladog i obećavajućeg nogometaša, i Marina, koji je tada imao 12 godina. Marin je plakao držeći ruku svog brata koji je također držao teta Andreu u naručju. Pored njih je bila i sestra Ivana, koja ima 21 godinu, došla iz Dalmacije kako bi ispratila svoje najbliže. To je bila strašna scena. I svi su divili mladom Adrianu, koji je utješio i poljubio sve. I rekao je da moraju biti hrabri jer im život tek dolazi. I rekao je da će ih sve odvesti u Berlin kad se navikne na klub u kojem igra. I poljubio je tetinu sestru jer je zaposlenik Centra za socijalni rad došao tog dana. I obitelj je izjavila da žele brinuti o maloj Andrei i da je ne žele poslati u udomiteljsku obitelj, a kamoli u dom za napuštenu djecu. Na taj način je, na neki način, toj djeci osjetila da još više pripadaju zajednici koja se zove obitelj, zapravo obitelji koja je ostala i trebala ostati najveće utočište Balkana. Ovaj događaj, kao što sam rekao, potresao je cijelu regiju. Ne samo zato što se dogodio na Božić. Ne smije se zaboraviti jer je smrt došla iz neposrednog i najbližeg susjedstva. I to bi trebalo biti pouka svim ženama: kada prekidate emocionalnu vezu, bilo da je riječ o razvodu ili Bože sačuvaj, zbog smrti supruga, pričekajte barem dvije godine prije nego se upustite u ozbiljnu emocionalnu vezu. Ne biste trebali stavljati svoju vrat u škare. Radi ljubavi prema Bogu, Zagorka je imala 41 godinu. Trebala je odmah procijeniti je li taj čovjek Neno Popović za nju prilika ili ne? On je iz njenog susjedstva. Morala ga je dobro poznavati. I ulaskom u tu vezu trebala je pažljivo razmisliti što gubi, a što dobiva? Hoće li biti zaštićena ili, Bože sačuvaj, u opasnosti od njegovih ruku? Jer prije svega, muškarac ne bi trebao samo uzdržavati, već i zaštititi svoju obitelj. A ona se ponašala kao lavica bez zaštite u Africi. I da je već gledala Survival, trebala bi znati da lav iz suparničke čopora obično napada i ubija lavice svog rivala. I Neno se ponio upravo tako. U jednom trenutku se predstavljao kao dobra osoba, a zatim je odabrao Božić da počini ovaj zločin. I zašto je odabrao Božić? Znao je da su svi bili prisutni u toj kući u 18 sati tog dana. I sve je svalio na obitelj Antunović da vrše utjecaj na Zagorku da ga ostavi, jer očito nije za nju. I posebno je mrzio Adriana. Jer ako uspije u nogometu, a posebno ako je bio mladi talentirani nogometaš od kojeg se puno očekivalo, bio je uvjeren u ono što je čuo na seljačkim vijestima da će Adrian povesti ne samo svoju obitelj nego i tetu sa svojom djecom u Berlin. I odlučio se osvetiti svima. Neno je sebe smatrao velikim vjernikom i velikim domoljubom. Međutim, činjenica da je počinio takvu monstruoznost tijekom jednog od najsvetijih kršćanskih blagdana dokazuje i ukazuje da on nije ni vjernik ni domoljub. Jer nijedan domoljub ne ubija žene i djecu. Upravo je dokazao da je i ostat će zabilježen kao veliko smeće. Također bih savjetovao žene da nikada ne ulaze u emotivne veze sa svojim susjedima, bilo da su samci, zauzeti ili što god. Jer ne možete pobjeći od njih. Samo su do vas. Ako je danas praznik dok gledate ovaj post, savjetujem vam da pažljivo razmislite o vrijednostima koje biste najviše trebali cijeniti i voljeti. A to je zapravo vaša obitel