ČUDNE PRIČE 197 – Tragedija u DOBOJU – Ko je ubio SAŠU KULIŠIĆA⁉️

Dragi prijatelji, večeras ćemo se baviti događajem koji se nedavno desio u Doboj i koji je sve nas uznemirio. Nažalost, ovo je samo jedan od mnogo sličnih slučajeva koji su se dogodili u poslednje vreme. Sve je počelo 30. januara 2024. godine kada su deca porodice Kulišić pozvala svoje kumove i kume da im kažu da roditelji nisu kod kuće celog dana i noći. Majka je otišla sa sestrom i ostavila sve svoje stvari. Svi telefoni su ostali iza njih i sada ne zna gde su tačno. Pokušala je da kontaktira majku, ali nije uspela. Vrlo je zabrinuta i moli kumove i kume da dođu kod njih i pokušaju da shvate šta se moglo desiti sa njenim roditeljima. Kum je rekao: “Samo malo sačekaj. Još je jutro, možda su negde otišli i vratiće se.” Ali devojčica je odgovorila: “Kume, strašno sam zabrinuta jer sam našla tragove krvi u sobi mojih roditelja.” Nakon ovoga, svi su se zaista zabrinuli. Kum je došao u kuću porodice Kulišić, koja se nalazi u ulici Obilića u Doboju. Kada je pogledao u sobu, primetio je i male tragove krvi. Prva pomisao mu je bila da je došlo do nekog oblika porodičnog nasilja i da su supružnici otišli negde dok se situacija ne smiri. Kum je obavestio policiju o svemu tome i policija je došla da vidi o čemu se radi. Međutim, dok je policija ispitivala kuma, neko iz stanice je obavestio patrolu da je čovek pronašao telo mrtvog muškarca vezanog za drvo na piknik prostoru Preslica. Čovek je došao da hrani pse kod susedne skloništa za napuštene pse. Primetio je da mu nedostaje veliki broj pasa. Došao je do proplanaka gde je na drvetu bio vezan muškarac. Oko njega je bila grupa pasa koji su skačući lizali golo i mrtvo telo mladog čoveka. Čovek je odmah izvadio svoj mobilni telefon i prijavio incident policiji. Uskoro je stigao tim za istragu. Nakon toga, policija je utvrdila da se radi o osobi po imenu Saša Kulišić. A ko je zapravo bio Saša Kulišić? Saša Kulišić je rođen 1978. godine u Doboj od oca Ljubomira i majke Zore. Ovaj mladić je odrastao u porodici Kulišić, koja je smatrana časnom i primerom porodice. Imao je sestru Sanju, koja je takođe bila dobra učenica. Ona je završila školu za obuku učitelja i sada radi kao učiteljica u osnovnoj školi. Što se tiče Saše, završio je srednju školu za mašinske inženjere, ali nikada nije obavljao taj posao. Bio je zainteresovan za automobile, tačnije za trgovinu automobilima. Prvo je radio za momke koji su uvozili polovne automobile, putujući sa njima u inostranstvo, popravljali su te automobile u radionicama i prodavali ih za više novca, tako su zarađivali novac. Uskoro je Saša otvorio svoju prvu autoservisnu garažu u Doboju, a kasnije je počeo da širi svoje poslovanje. Imala je uspeha u tome i smatran je jednim od najvećih uvoznika automobila. Sa 21 godinom otvorio je svoju prvu auto-servisnu radnju. Sa 22 godine Saša se oženio devojkom koja je tek završila srednju školu. Ta devojka se zvala Sladjana. Rođena je 1983. godine u Doboj. Završila je pekarsku školu. U 2001. godini su se venčali i 2002. godine dobili svoju prvu ćerku, Tamaru. Dve godine kasnije, 2004. godine, dobili su sina Mihajla. Ovaj par je smatran skladnim, lepim i uspešnim. Međutim, 2009. godine, iznenada, Saša je odlučio da se oženi drugom devojkom. Saša se razveo od svoje prve supruge Sladjane sporazumno. Upoznao je devojku koja je bila još u srednjoj školi. Ona čak nije završila srednju školu. Dolazila je iz veoma siromašne porodice. Smatrana je ne baš lepom devojkom. U principu, niko u Doboj nije imao ništa loše ni dobro da kaže o njoj. Ali Saša ju je zaista voleo iz nekih posebnih razloga. I odlučili su da žive zajedno. Ali tada je on imao 31 godinu. Ne mogu da verujem da čovek koji je već smatran uspešnim u svom gradu, koji je poznato ime, donosi tako radikalnu odluku, doslovno radikalnu odluku, i ima dvoje dece koje voli i naravno, ima ženu koju voli. Mislim, vrlo neobična i rizična odluka, rekao bih avanturistička. Ova devojka se zvala Andrea Kajganić. Ne znam da li je Andrea bila u nekom drugačijem stanju u to vreme ili ne. Ali ubrzo nakon što su počeli da žive u vanbračnoj zajednici, ali smatrani su skladnim parom. Saša je bio pravi džentlmen. Bio je voljen od svih u Doboj jer je bio dobar prema radnicima koji su radili za njega. Takođe je pomagao svojim prijateljima koji su imali finansijske probleme. Znao je kako da pozajmi određenu sumu novca. I čekao je da mu se novac vrati bez ikakvih problema. Nije bio napadan u smislu “Morate mi vratiti novac s vremena na vreme”. S obzirom da je Andrea dolazila iz veoma siromašne porodice, a da je kao devojčica znači da kada je živela tamo kod roditelja nije imala ni struju ni vodu u kući, zapravo čak nije imala ni toalet. Imali su poljski WC u dvorištu. Smatrani su veoma siromašnima. Saša je finansijski pomagao svojoj porodici svakog meseca jer je bio darežljiv. Međutim, tokom razvoda između Saše i njegove prve supruge Sladjane, Centar za socijalni rad je pitao decu gde žele da žive. Starija ćerka Tamara odlučila je da živi sa ocem i maćehom. Čak je živela sa očuhom, a odlučila je da se preseli kod majke i živi u njenom stanu sa majkom i bratom. Da li je Tamara donela takvu odluku zato što se nešto promenilo u toj porodici? Možda je i njen otac, koga je oduvek volela, takođe postao drugačiji? Međutim, kada se preselila kod majke, otac je nastavio redovno da plaća alimentaciju. I stalno je bio u komunikaciji sa svojom prvom suprugom Sladjanom kako bi saznao da li deca nešto trebaju i da li je to vanredan trošak koji ne može pokriti alimentacija. Na tom polju je potpuno bio u pravu. Sledeće godine, Andrea Kajganić je rodila drugu ćerku svog partnera. Saša je kupio različite pse. Oni su bili mali da bi deca mogla da se igraju. Bili su pravi psi čuvari, poput nemačkih ovčara i, mislim, rotvajlera. Prema priči komšija, Saša i Andrea su živeli u skladnom braku. Niko iz komšiluka nikada nije čuo svađe ili rasprave iz te kuće ili dvorišta. Samo su se čuli smeh i dečji glasovi. Vremenom je Saša sve manje vremena provodio kod kuće sa svojom decom zbog svojih obaveza. Nedostatak vremena s decom je takođe nadoknađivao kupovinom skupih poklona. Mislio je da radi pravu stvar. Tako je sve manje vremena provodio kod kuće zbog svojih obaveza. U stvari, Saša Kulišić je počeo da se ponaša čudno, barem prema njegovim najboljim prijateljima. Desilo mu se nekoliko puta da zaspi bez ikakvog razloga dok sedi u kafiću. To je lako za čoveka koji vodi neobičan posao. Jedan od njegovih prijatelja je, dok su bili na poslovnom putu u Sarajevu, primetio da je Saša odjednom zaspao na suvozačkom sedištu. Probudio ga je i rekao mu: “O čemu se radi?” A onda je on rekao: “Stvarno ne znam. Noćas sam dobro spavao. Ne znam da li mi je pao pritisak ili se nešto dešava.” Njegov prijatelj mu je savetovao da obavezno poseti lekara i uradi kompletan pregled. Tako da mesec dana unazad, Saša je delovao poludrogirano. Izgleda da je Saša imao blagi zdravstveni problem koji će rešiti u međuvremenu, do 28. januara ove godine. Jedan od najbližih prijatelja Saše primetio je da mu je supruga Andrea bila uhvaćena kako se ljubi sa nepoznatim mladićem ispred kafića. Da li je ovaj prijatelj uspeo da napravi sliku ove scene ili je zaboravio da napravi ovu sliku zbog iznenađenja? Sporno je. Ali činjenica je da je Saša otkrio da njegova supruga Andrea šeta muškarca po gradu. I kako je otkriven prema priči, radi se o mladiću od samo 19 godina, koji možda više liči na njegovu drugu ćerku nego na njegovu suprugu, koja je tada imala 33 godine, a zove se Dražen Lazarević. Dražen Lazarević je dečko rođen 2005. godine. Živi u Petrovu, koji je udaljen oko 40 km od Doboja. Kada malo bolje razmislim, to nije malo. Ovaj mladić je četvrto dete svojih roditelja i prvi sin, i zbog toga je otac, koji je zaista želeo sina, ispunio sve njegove želje u životu. Kupio mu je automobil, dao mu novac i omogućio mu da radi posao koji želi i voli. To su, zapravo, najtraženija zanimanja u celoj Evropi. I Dražen je to vrlo dobro znao. Povremeno bi išao na ugovorom regulisan rad u Nemačku. Prema Draženovoj sopstvenoj priči i priči njegovog oca, veoma dobro je zarađivao u Zapadnoj Evropi. Čak i u nekim poslovima zaradio je 100 evra po satu, što me zaista fascinira. Dakle, prema ovoj jednoj priči, ovaj momak nije bio u velikoj finansijskoj nevolji i nije mu bilo potrebno “branje jagoda”. Dražen se vratio iz Nemačke oko Bogojavljenja, dakle oko 17. i 18. januara. Međutim, uprkos tome što je doneo značajnu sumu novca, nije mogao da miruje. Počeo je da radi na benzinskoj pumpi Gilje u Petrovu. Bio je vrlo cenjen od strane poslodavaca i drugih radnika. Sada se postavlja pitanje kako je Dražen upoznao Andreu? Preko zajedničkih prijatelja ili preko društvenih mreža? To mogu samo da pretpostavim. Kada sam videla njegovu sliku, izgleda kao vodeni polista. Fotografija i lik dečka iz Krajine, metar i po iza njega. Zaista ne znam da li je primetio njegovu mišićavu građu preko društvenih mreža ili ga je video ispred benzinske pumpe dok je sipao gorivo, primetio radnika koji je štrajkovao i prilično je krupan. Ali nadam se da će istražitelji odlučiti koji su bili razlozi. Međutim, prema zvaničnim izveštajima policije, oboje su postali ljubavnici. Kada? Kako? Gde? I koliko vremena? Samo njih dvoje to znaju. Ne znam detalje Draženovih odlazaka u Nemačku. I ne znam koliko je dugo tamo ostao zbog posla, da li je bilo 5, 10 dana, mesec dana ili ceo semestar? Ali imam utisak da su oni i Andrea u vezi već duže od mesec dana. Ono što me dovodi do ove misli je stalna pospanost Saše koja je trajala više meseci. Pretpostavljam da je Andrea imala neku filmsku ideju da uspava svog muža, tj. da ga pretvori u spavalicu. Da li je to bilo zato da ne primeti njene sve češće izlaske iz kuće? Ili je možda u tom trenutku planirala nešto više? To samo ona zna. I vrlo verovatno će to reći organima koji vode istragu. Ali ono što je ona radila definitivno je bilo krivično delo, čak i u to vreme. U stvari, počinila je produženo krivično delo uspavljivanjem svog muža. I ne s lekovima. U stvari, ovo su veoma opasni lekovi koji sadrže psihoaktivne supstance. To su tablete Treana od 10 miligrama koje se koriste za lečenje šizofrenije. Pošto su to veoma moćni lekovi, verovatno je na početku uzimala jednu tabletu. A kasnije, tokom vremena, povećala je tu dozu. Sada, vrsta leka koju je koristila za uspavljivanje Saše je rastvorljiva tableta. To je pilula koja se rastvara kao vitamin C tableta kada se stavi u vodu. Stavljala je ove tablete u Sašinu limunadu, jer je on voleo da je pije, posebno zimi. A kada doda šećer, čak ni gorčina nije primetna. Kao i sve psihoaktivne supstance, ovaj lek se ne sme konzumirati sa alkoholom. I pošto Saša više nije znao kako da uzme ovu supstancu, a voleo je povremeno da popije pivo, to ga je potpuno onesposobilo, kao da je drogiran. Drugim rečima, imao je blokadu u mozgu. Njegovi prijatelji su to primetili pre nekoliko meseci. To znači da je Saša bio ugrožen svakog trenutka, posebno kada je vozio automobil. Jer ove lekove ne smete koristiti dok upravljate bilo kojim mašinama. U stvari, kada koristite ove lekove, ne smete voziti automobil, motocikl ili raditi sa nekim opasnim mašinama kao što su otvarač za vrata, cirkularna testera ili brusilica. Ovaj lek zajedno sa alkoholom može izazvati akutnu konfuziju ili epileptičke napade, aritmije, prestanak disanja i sve vrste stvari. Ovaj lek je izuzetno opasan za zdravlje ako se konzumira bez saveta lekara i ako osoba stvarno nema bolest. U stvari, uvek bih rekla da je ovaj čovek terapeutski ubijen jedan za drugim. Jer da budemo jasni, čak ni oni koji, Bože sačuvaj, pate od šizofrenije ne smeju uzimati više od 10 mg tablete na recept. A bedni Saša je to uzimao po zahtevu svoje žene, čak i ne znajući, tokom ko zna koliko meseci. Čudi me kako je srce ovog mladića to sve izdržalo. I moram reći da ove lekove ne možete nabaviti bez recepta. Što znači da je Andrea imala dobre veze da bi dobila ove lekove. Glasine su da je to bila medicinska sestra. Da li je ta medicinska sestra radila u psihijatrijskoj ustanovi? Ne znamo. Sud će to utvrditi. Ne znam da li je Andrea takođe konzumirala malo više alkohola ili neku drugu supstancu dok je postajala tako neoprezna. Uhvaćena je kako se ljubi sa Draženom na javnom mestu. Dakle, za Dražena to nije bila opasnost. On je momak. Ali sada Andrea, udana i majka dvoje dece, na javnom mestu male varoši gde je svi poznaju, pravi neku vrstu filmske verzije poljupca. To je izuzetno neozbiljno. Primetili su je prijatelji Saše. To su prijavili Saši. U kojoj meri je njegov već omamljen mozak mogao da shvati ovo, ne znam. Ali ništa se nije dogodilo posle tog sudbonosnog poljupca gde su ih video meštani grada, možda čak i fotografisali, ko zna? Saša je nestao. I pronađen je sutradan na piknik prostoru pored Doboja, gde su ga psi već lizali, potpuno go i krvav. Možda bi ga i pojeli da socijalni radnik nije odmah pozvao policiju. A u međuvremenu, gde je bila njegova supruga Andrea? Bila je u Banja Luci. Otišla je tamo jer je iznajmila stan na dan da provede vreme sa svojim ljubavnikom Draženom. Dražen je kao savesni radnik dolazio da obavlja svoj posao na benzinskoj pumpi. I dok je on radio tamo, policija ga je uhapsila zbog sumnje da je bio uključen u nestanak i ubistvo Saše Kulišića. Nedugo nakon hapšenja Dražena, uhapšena je Kajganić u iznajmljenom stanu zahvaljujući automobilu koji je unajmila dva dana ranije s njim, na istom mestu. Suočeni sa činjenicama, Dražen i Andrea su priznali krivično delo koje im se stavljalo na teret. Naime, otputovali su u Banja Luku dva dana ranije u automobilu koji su unajmili u Doboju. To je bilo vozilo za iznajmljivanje automobila. A sada, pošto su iznajmili stan na dan, i naravno auto za iznajmljivanje, vraćaju se u Doboju, gde se nalazi njena majka, kako kaže policija u svojim izjavama, ova devojka, ova maloletnica je stavila veliki broj tableta Trean u limunadu svog oca. I to ga je činilo potpuno pospanim. U stvari, pitam se da li je čak bio u komi. Lekar bi trebao da da mišljenje o tome koliko je doza potrebna da osoba koja nije obolela od šizofrenije umre, recimo, od određene doze. Ne znam kako je tačno utvrđeno prilikom obdukcije da je imao ovaj lek u krvi. Ali s obzirom na to da je veoma opasna droga, samo nekoliko tableta je dovoljno da ubije čoveka težine, recimo, sto kilograma, pod uslovom da je potpuno zdrav. Ko zna šta se tamo stvarno dogodilo? Ali sigurna sam da će stručnjaci iz sudskomedicinskog instituta sve zadovoljavajuće utvrditi. I šta se zapravo dešava? Po dolasku u Doboj, Dražen je parkirao svoj automobil na ulici, a Andrea je svoj automobil odvela u garažu kuće. U međuvremenu, starija ćerka Andree je izvela pse iz dvorišta. Zapravo ih je negde zatvorila da Dražen može bez problema ući u dvorište. A ostavila je vrata kuće i kapiju otvorene tako da majka može bez problema ući u kuću. Dok je mlađa sestra imala osam godina, spavala je na prvom spratu. A sada majka Andrea i njen ljubavnik Dražen ulaze u sobu gde Saša spava. Prema samoj Andrei, Dražen ga je nekoliko puta udario u glavu. Da li je to bilo samo pesnicom ili je možda bokser vrlo popularan među decom danas? Ne mogu sa sigurnošću reći. Ali udarci koje je Saša primio dok je bio bez svesti izazvali su krvarenje. I ne samo da je krvarenje bilo malo. I prema njima, vezali su ga lepljivom trakom. Zatim su mu vezali ruke i noge. Takođe su zalepili istu lepljivu traku oko cele glave, tj. usta, oči i, pretpostavljam, nos. A onda su ga, vezanog na taj način, stavili u automobil za iznajmljivanje Peugeot. I stavili su ga u gepek. U istom automobilu Andrea sedi na mestu vozača. To znači da izlazi automobil iz garaže. A Dražen ulazi u svoj automobil. Takođe izlaze iz dvorišta porodice Kulišić. Bilo je oko pola jedanaest i krenuli su ka prostoru za piknik Preslica, koji se nalazi u neposrednoj blizini Doboja. A sada će neko pitati zašto su išli na to piknik mesto u Preslici sa dva automobila za iznajmljivanje? Jer je Dražen zapravo trebao biti “mamac” za policiju u slučaju da se pojavi na putu. Vozio je ispred Andreje sa razmakom od stotinak metara. I u slučaju da se policija pojavi, on bi trebalo namerno da izazove prekršaj u saobraćaju kako bi policija bila zauzeta sa njim i kako bi Andrea mogla bezbedno proći sa telom u gepeku. U stvari, koristili su ono što se naziva “Zemunski princip otmice”. U gotovo svim kriminalnim grupama na Balkanu rade po ovom principu, što znači da su pažljivo razmotrili i isplanirali ovu rutu i metodu. Što ukazuje da je Dražena morao veoma interesovati kriminalistika. I da je puno čitao o tim dobro poznatim mafijaškim grupama našeg regiona. Stigli su na jedno prostranstvo gde su smatrali da je idealno mesto, i vezali su Sašu za drvo. A onda je Andrea uzela već pripremljen nož. I iz razloga koji su poznati samo njoj, ubola je Sašu u stomak i dva puta u grudi. Pre toga su nesrećnog Sašu ogolili pre nego što su ga vezali za to drvo. I ostavili su ga u takvom stanju da bi ga životinje ili psi pojeli. Čak i nakon što je zločin počinjen, svi su se vratili u svoje automobile. Pretpostavljam da je Dražen, nakon što je zločin počinjen, pratio svoju emotivnu partnerku u Banja Luku kako bi se uverio da dolazi bezbedno do iznajmljenog stana gde je vrlo verovatno planirao da se vrati svom emotivnom partneru nakon svog radnog vremena. Naime, kada su stigli u Banja Luku, on je odmah otišao u Doboj da obavi svoj dnevni posao na benzinskoj pumpi. A na toj benzinskoj pumpi policija ga je tačno u podne uhapsila, a uveče, oko 18 časova, u centru Banja Luke, u iznajmljenom stanu, uhvatila Andreu Kajganić. Oni su odvedeni u policijsku stanicu u Doboju, gde su uzeti njihovi iskazi. I u istoj policijskoj stanici, uz prisustvo socijalne radnice, prikupljeni su njihovi iskazi, jer je maloletna. Prema savetima svoje majke. I zbog toga što je zaljubljena u svog ljubavnika Dražena. Što, po mom mišljenju, ukazuje na to da Dražen i njegova majka se poznaju već duže vreme. Bez obzira na to što je bila veoma vezana za svoju majku, možda čak i više nego za oca, ubiti svog oca na zahtev majke iz nekog razloga, ne znam, apsolutno je nemoguće. Mislim da je ljubav najvažnija stvar za ovu devojčicu. I na kraju će istraga otkriti pravu istinu o stvarnoj smrti Saše. Veoma je važno utvrditi ko je zaista ubio Sašu Kulišića? Da li maloletna devojka uzima lekove? Da li mladi ljubavnik udara glavom, bez obzira na to da li ima ili nema boksera? Ili ga je žena ubola nožem? Jer će sve to drugačije okarakterisati i kvalifikovati optužnicu protiv njih. Čini se da je u vezi sa ovim slučajem uhapšena medicinska sestra iz Doboja. Videćemo o čemu se radi. Ne bih ništa prejudicirala u ovom trenutku jer tačno ne znam o kome se radi. Ali generalno, šta nedostaje u ovoj priči, i koji je motiv? Zašto je Saša ubijen? Mnogi u Doboj ne znaju tačno kakav je pravi motiv svega ovoga. Neki čak misle da je ovo kolektivna ludost koja se javila kod ove grupe mladih. Porodica Saše smatra da je motiv ovog ubistva zapravo lični interes. Ako je to finansijski dobitak, ne znam zašto bi žena to želela da uradi. Jer imala je sve osim svog muža. Tako je upravljala njegovom imovinom neko vreme. Mladi ljubavnik, kakav je njegov motiv? Ubijanje čoveka koga čak i ne poznaje previše zbog crkve ili novca? A istovremeno radi u inostranstvu, ima dobro plaćen posao. Ne znam šta ga je motivisalo da sa 19 godina odigra gangstera. I da ubije ovog uspešnog mladog preduzetnika. Ljubav se pominje kao treći motiv. Da li je Andrea, sada zrela žena od 33 godine, naglo odlučila da se kao drolja otarasi svog partnera da bi otišla negde na kraj sveta sa novim i mladim ljubavnikom? Mogla je ostaviti svog muža samca kad god je htela. Ne vidim zašto bi napravila scenario ubistva za film. Pogotovo ne razumem ovu produženu trovanje ovog čoveka. Ako je organizovala sve ovo u glavi Andree, onda je gotovo na istom nivou kao Lucrezia Borgia. Da li je ona sada imala plan i da li je sve to uradila sa namerom da umre u saobraćajnoj nesreći, kako se to ne bi desilo? To samo možemo da pretpostavljamo. Dakle, možda su ova dva ljubavnika postali ljuti: “Zašto ne umire?” ili nešto slično. Dakle, “Oslobodimo ga nasilno.” I šta su mislili, da nakon što su ostavili toliko tragova, neće biti otkriveni? Pa, to je zaista smešna priča. Prvo su imali mobilne telefone sa sobom dok su se kretali putevima koje su išli. Iznajmili su automobile za iznajmljivanje koji su imali GPS. Vlasnici tih automobila mogu tačno videti gde se njihovo vozilo nalazi u svakom trenutku. I na zahtev policije, dužni su da prijave ovaj pokret i dostave ga policiji. Dakle, uzeti automobil za iznajmljivanje, počiniti zločin, kao da pozivate policiju i kažete: “Upravo sam opljačkao banku.